DRUŽILI SMO SE UZ PJESMU I HRVATSKU BESJEDU

Ispratili smo još jedan Božić i dočekali novu godinu. Proslavljali s obiteljima i prijateljima, a oni koji još rade s kolegama na radnim mjestima. U srdačnom ozračju, uz dobar zalogaj i kapljicu, ugodne razgovore i pjesmu pretresali smo događaje iz godine na odlasku i usput snovali i planirali ponešto za onu što dolazi.

Hrvatsko društvo Ljubljana ponovno je dočekalo svoje članove i prijatelje na još jednom tradicionalnom Danu otvorenih vrata. Prelijepo božićno drvce, izloženi ručni radovi članica sekcije “Ruža hrvatska” i bogato obložen stol uveli su nas u lijepo, praznično raspoloženje. Prilika je to da se vidimo i popričamo i s članovima koji iz različitih razloga ne dolaze često, ali ovaj dan ne propuštaju. I nada da će doći i poneki novi, netko kome će se svidjeti i prostor i ljudi pa će poželjeti postati član društva i svojim radom obogatiti njegove aktivnosti.

Veseli žamor na ulazu u prostorije društva na Brilejevoj 14 u Ljubljani, razdragana lica i osmijesi onih koji su sjedili u najvećoj sobi, govorili su da će to biti još jedno lijepo i uspješno druženje.

Poslije zagrijavanja počeo je kraći program. Predsjednik društva Filip Božić pozdravio je prisutne, zahvalio na dolasku i osvrnuo se na aktivnosti, događaje i projekte koje smo realizirali u godini koja odlazi. A bilo ih je dosta. Od kulturnih priredbi koje smo organizirali i izveli zajedno s gostima iz Hrvatske i drugim hrvatskim društvima u Sloveniji, izleta i nastupa u Hrvatskoj i Sloveniji, sudjelovanja na važnim sastancima, konferencijama i Kongresu iseljene Hrvatske do organizacije i izvedbe našega najvećega projekta “Put prijateljstva Vukovar – Ljubljana”. O svemu je više napisano i slikama popraćeno u našem časopisu “Klasje”, koje su gosti ovoga lijepoga susreta dobili.

Milan Pavelić, predsjednik Izvršnoga odbora, također se obratio gostima, a zatim podijelio zahvalnice društva članovima koji su se svojim radom posebno istakli. Katica Pavkić Špiranec, dopredsjednica IO, informirala je prisutne o 3. Kongresu iseljene Hrvatske održanom u srpnju u Osijeku i svojem izlaganju na Kongresu u kojem je predstavila položaj nas Hrvata u Sloveniji. Spomenula je i svoje aktivno sudjelovanje na 24. Forumu Hrvatske matice iseljenika, na kojem je govorila o nastojanju nas Hrvata u Sloveniji da sačuvamo hrvatski jezik kao temelj našega nacionalnog identiteta.

Posebnu boju i čar ovoj večeri dala je klapa “Lumin” iz Trogira. Prelijepe dalmatinske, a i pjesme iz drugih krajeva Lijepe naše još čvršće su nas povezale i s domovinom i jedne s drugima. Na svakom licu zrcalila se radost, u ponekom oku zacaklila je i suza jer pjesma lako i brzo do srca put nalazi, budi uspomene na zavičaj.

Razveseljava činjenica da je na Danu otvorenih vrata bilo i nekoliko članova društva koji su bili aktivni od samih početaka njegova djelovanja, a kasnije su iz različitih uzroka tu aktivnost sveli na manju mjeru. Nekoliko novih, budućih članova upotpunilo ljepotu je i bogatstvo te večeri. Gospoda Rado Raguž i Vinko Raguž izrazili su želju da se uključe u rad društva i to nas je posebno obradovalo. Bili su tu i naši slovenski prijatelji kao što je Roman Končar, filmski i televizijski djelatnik, te biciklisti karavane Put prijateljstva, koji su česti i dragi gosti naših druženja.

I ovoga puta se potvrdilo da Dan otvorenih vrata ima smisao i daje rezultate. Još jednom se osvrnemo na ono što smo radili i uradili, prodiskutiramo o tome i s članovima koji neposredno ne sudjeluju u projektima, ali mogu dati korisne primjedbe i savjete.

Opustimo se i proveselimo i to je nagrada za rad i trud cijele godine. Vidimo i mi i naši gosti da se može kada se hoće čuvati i njegovati naš lijepi hrvatski jezik, naša kultura i tradicija.

Bar na trenutak postanemo svi zajedno jedno veliko hrvatsko srce koje živi i kuca pod slovenskim suncem. Jačaju stara, sklapaju se nova prijateljstva, izmjenjuju se iskustva i rađaju nove ideje.

Uz ugodan razgovor, pjesmu i šalu i ovaj lijepi susret za sve je prebrzo završio. Nadajmo se da će takvih lijepih druženja biti više, da nećemo čekati do “sljedećih otvorenih vrata”, nego ćemo naći i drugih prilika da se družimo, zajedno radimo i svoje korijene čuvamo. Bez korijena se drvo osuši, a mi želimo da naše hrvatsko drvo poput plemenite masline raste i traje. Spremni smo se potruditi da tako i bude.

Katica Pavkić Špiranec

Categories: Galerija, Vijesti

--->