U lijepoj dvorani Kazališta lutaka (Lutkovnoga gledališča) Ljubljana 5. travnja 2019. održali smo 8. godišnju skupštinu Hrvatskoga društva Ljubljana. Na skupštini su bili članovi društva, gosti iz Hrvatskoga kulturno umjetničkog društva “Komušina” iz Škofje Loke, tajnica Društva slovensko-hrvatskoga prijateljstva i prijatelji našega Društva koji nisu njegovi članovi.

Prije početka rada skupštine na prijedlog predsjednika Filipa Božića minutom šutnje sjetili smo se našega pokojnoga predsjednika i predsjednika Saveza hrvatskih društava u Sloveniji Petra Antunovića, koji je svojim pregalaštvom ostavio neizbrisiv trag u nastojanju nas Hrvata u Sloveniji da očuvamo svoj identitet.

Zatim je Filip Božić pozdravio nazočne i ukratko ih obavijestio o radu društva u protekloj godini te o planovima za ubuduće. Predložio je radno predsjedništvo u sastavu Milan Pavelić, predsjednik, te Katica Špiranec i Marina Kružić Zekić, članice. Nakon što je udovoljeno svim formalnostima skupština je počela sa radom.

Podneseno je izvješće o radu u protekloj godini, financijsko izvješće i plan rada za ovu godinu. Poslije izvješća razvila se plodna diskusija u kojoj su sudjelovali članovi društva i gosti.

Kroz sva izlaganja provlačila se crvena nit želje i potrebe za još većim angažiranjem i radom na svim područjima kako bismo uspjeli sačuvati svoj jezik i kulturu, uspješno se integrirati u novoj domovini i biti most koji povezuje našu domovinu s domovinom naše djece i unuka.

Ključni je problem nedovoljan priljev novih članova i zbog toga i manja mogućnost realizacije većega broja projekata. Govorilo se i o mogućnosti dobivanja novih prostorija koje bi omogućile intenzivniji i bolji rad društva.

Poslije radnoga dijela skupštine prisutni su se družili uz dobar zalogaj i kapljicu. Na domjenku je nastavljen i poneki razgovor vezan za problematiku koje smo se dotakli u izvješćima i raspravama na skupštini.

Bila je to lijepa i plodna večer u kojoj smo mi Hrvati iz Ljubljane i okolice pokazali i želju i volju za čuvanjem svojih korijena te prenošenjem njihova bogatstva na djecu i unučad.

Hvala svima onima koji su se odazvali našem pozivu i došli na skupštinu, posebice članovima drugih društava i gostima koji nisu učlanjeni ni u jedno hrvatsko društvo.

Osobito se zahvaljujemo domaćinu, Lutkovnom gledališču Ljubljana, na svesrdnoj potpori koja nam je omogućila izvedbu skupštine na zavidnoj razini. Aktivna suradnja s kulturnim institucijama naše druge domovine način je na koji se međusobno prepliću i obogaćuju slovenska i hrvatska kultura i nastavlja tradicija tijesne suradnje dviju prijateljskih zemalja.

[Show slideshow]

1 2 ►

DRUŽILI SMO SE UZ PJESMU I HRVATSKU BESJEDU

Ispratili smo još jedan Božić i dočekali novu godinu. Proslavljali s obiteljima i prijateljima, a oni koji još rade s kolegama na radnim mjestima. U srdačnom ozračju, uz dobar zalogaj i kapljicu, ugodne razgovore i pjesmu pretresali smo događaje iz godine na odlasku i usput snovali i planirali ponešto za onu što dolazi.

Hrvatsko društvo Ljubljana ponovno je dočekalo svoje članove i prijatelje na još jednom tradicionalnom Danu otvorenih vrata. Prelijepo božićno drvce, izloženi ručni radovi članica sekcije “Ruža hrvatska” i bogato obložen stol uveli su nas u lijepo, praznično raspoloženje. Prilika je to da se vidimo i popričamo i s članovima koji iz različitih razloga ne dolaze često, ali ovaj dan ne propuštaju. I nada da će doći i poneki novi, netko kome će se svidjeti i prostor i ljudi pa će poželjeti postati član društva i svojim radom obogatiti njegove aktivnosti.

Veseli žamor na ulazu u prostorije društva na Brilejevoj 14 u Ljubljani, razdragana lica i osmijesi onih koji su sjedili u najvećoj sobi, govorili su da će to biti još jedno lijepo i uspješno druženje.

Poslije zagrijavanja počeo je kraći program. Predsjednik društva Filip Božić pozdravio je prisutne, zahvalio na dolasku i osvrnuo se na aktivnosti, događaje i projekte koje smo realizirali u godini koja odlazi. A bilo ih je dosta. Od kulturnih priredbi koje smo organizirali i izveli zajedno s gostima iz Hrvatske i drugim hrvatskim društvima u Sloveniji, izleta i nastupa u Hrvatskoj i Sloveniji, sudjelovanja na važnim sastancima, konferencijama i Kongresu iseljene Hrvatske do organizacije i izvedbe našega najvećega projekta “Put prijateljstva Vukovar – Ljubljana”. O svemu je više napisano i slikama popraćeno u našem časopisu “Klasje”, koje su gosti ovoga lijepoga susreta dobili.

Milan Pavelić, predsjednik Izvršnoga odbora, također se obratio gostima, a zatim podijelio zahvalnice društva članovima koji su se svojim radom posebno istakli. Katica Pavkić Špiranec, dopredsjednica IO, informirala je prisutne o 3. Kongresu iseljene Hrvatske održanom u srpnju u Osijeku i svojem izlaganju na Kongresu u kojem je predstavila položaj nas Hrvata u Sloveniji. Spomenula je i svoje aktivno sudjelovanje na 24. Forumu Hrvatske matice iseljenika, na kojem je govorila o nastojanju nas Hrvata u Sloveniji da sačuvamo hrvatski jezik kao temelj našega nacionalnog identiteta.

Posebnu boju i čar ovoj večeri dala je klapa “Lumin” iz Trogira. Prelijepe dalmatinske, a i pjesme iz drugih krajeva Lijepe naše još čvršće su nas povezale i s domovinom i jedne s drugima. Na svakom licu zrcalila se radost, u ponekom oku zacaklila je i suza jer pjesma lako i brzo do srca put nalazi, budi uspomene na zavičaj.

Razveseljava činjenica da je na Danu otvorenih vrata bilo i nekoliko članova društva koji su bili aktivni od samih početaka njegova djelovanja, a kasnije su iz različitih uzroka tu aktivnost sveli na manju mjeru. Nekoliko novih, budućih članova upotpunilo ljepotu je i bogatstvo te večeri. Gospoda Rado Raguž i Vinko Raguž izrazili su želju da se uključe u rad društva i to nas je posebno obradovalo. Bili su tu i naši slovenski prijatelji kao što je Roman Končar, filmski i televizijski djelatnik, te biciklisti karavane Put prijateljstva, koji su česti i dragi gosti naših druženja.

I ovoga puta se potvrdilo da Dan otvorenih vrata ima smisao i daje rezultate. Još jednom se osvrnemo na ono što smo radili i uradili, prodiskutiramo o tome i s članovima koji neposredno ne sudjeluju u projektima, ali mogu dati korisne primjedbe i savjete.

Opustimo se i proveselimo i to je nagrada za rad i trud cijele godine. Vidimo i mi i naši gosti da se može kada se hoće čuvati i njegovati naš lijepi hrvatski jezik, naša kultura i tradicija.

Bar na trenutak postanemo svi zajedno jedno veliko hrvatsko srce koje živi i kuca pod slovenskim suncem. Jačaju stara, sklapaju se nova prijateljstva, izmjenjuju se iskustva i rađaju nove ideje.

Uz ugodan razgovor, pjesmu i šalu i ovaj lijepi susret za sve je prebrzo završio. Nadajmo se da će takvih lijepih druženja biti više, da nećemo čekati do “sljedećih otvorenih vrata”, nego ćemo naći i drugih prilika da se družimo, zajedno radimo i svoje korijene čuvamo. Bez korijena se drvo osuši, a mi želimo da naše hrvatsko drvo poput plemenite masline raste i traje. Spremni smo se potruditi da tako i bude.

Katica Pavkić Špiranec

Osvanula je prosinačka subota u bijelo odjevena. Oni koji slušaju vremenske prognoze nisu se mnogo brinuli. Za kasnije i za tamo kamo smo se članovi društva s prijateljima uputili bilo je najavljeno sunce. To nas je sve obradovalo jer smo se odlučili posjetiti Zagreb, grad po treći put izabran kao najljepši u Europi u doba došašća (adventa).

U ugodnom razgovoru s Mirom Kuzmijak ispred hotela Kongo u Grosuplju dočekala sam autobus. Čekalo nas je lijepo mjesto i lagodan žamor koji je svjedočio da su u njemu veseli ljudi. Kako i ne bi kad su to bili biciklisti, polaznici škole za zdravi život koji svaki dan vrijedno vježbaju i mi HDL-ovci, uvijek puni energije i dobre volje. Pozdrav i kratke informacije od strane našega organizatora i vođe puta Milana Pavelića uveli su nas u dan koji je lijepo počeo.

Super se i nastavio u obliku ukusnih i mekanih kifli koje nam je podijelila tko drugi, nego Ankica Pavelić. A onda, iz zadnjega dijela autobusa dopre zamaman miris. Sve se više približavao i na kraju došao do mene i miris i onaj tko ga nosi. Moj vrijedni nećak Zoran Bulajić s bocom flašom i čašicama, a miris naravno od domaće šljivovice. Tko da odoli napasti?

Ni ja nisam mogla i priuštila sam si “gorivo” kako bih se što bolje pripremila za nastavak dana. Naši stari su znali da se rakija ne pije bez dobre podloge. Zna to i Nikica Perković i zato nam nudi domaće kobasice i suho meso koje i očima jedeš. Što reći, svi smo se lijepo okrijepili i ubrzo stigli na granicu. Naš prijazni šofer gospodin Marjan Steklačič uredio je kod “graničara” da nismo morali izlaziti iz busa i evo nas u domaji. Kraći odmor, kava i opet za ljubitelje “ptice prasice” zalogaj, dva. Hvala Nikici i momcima koji su me ponovo lijepo počastili i delicijama i čašicom razgovora. Dobre volje, siti i za nove doživljaje spremni krećemo prema Zagrebu. Naša voditeljica, simpatična gospođa Gordana Škeljo, polako preuzima dužnost i objašnjava nam kuda i kako ćemo ići i uvodi nas pomalo i u povijest i druge zanimljivosti vezane za hrvatsku metropolu. Ostavljamo autobus i na vlastiti pogon krećemo u doživljaje. Skoro svaki korak popraćen je odličnim izlaganjem naše Gordane. Odmah mi se učinilo da smo bili sretne ruke pri izboru vodiča. S pravom mjerom povijesti, zanimljivih i slikovitih detalja, na izvanredno privlačan i susretljiv način upoznavala nas je sa svime što je vrijedno znati o objektima kraj kojih smo prolazili i subjektima vezanim za njih.

Željeznička postaja, a preko puta prekrasno klizalište, park prelijepih platana, Umjetnički paviljon – za početak prekrasan dojam. Tako se i nastavilo. Vidjeli smo skoro sve što je bilo vrijedno vidjeti, čuli mnogo toga, posebice detalja kojih nema u turističkim prospektima, a znače šećer na kraju. To moramo zahvaliti Gordani. Izgleda da smo postigli sinergiju između našega zanimanja i njezinog načina izlaganja, bogatoga znanja te motiviranosti koja je, treba priznati, izazvana našom pažnjom. Neću nabrajati što smo sve vidjeli i čuli jer bi predugo trajalo. Reći ću samo da smo osim adventske klasike “pozdravili” i Mariju Jurić Zagorku, Petricu Kerempuha i naravno Bana na njegovom placu. Bili u prekrasnoj katedrali, pa crkvi sv. Marka, prošli kroz tunel i vidjeli adventsku instalaciju u njemu, posjetili kumicu na Dolcu i još puno puno toga. Ja sam našla svojega prijatelja pjesnika Marija Vinkovića iz Vrbanje, koji je došao posjetiti Bana, kupila knjigu i dobila čvaraka i rakije, opskrbila i dušu i tijelo. Sreli smo se i s našim novopečenim Zagrepčaninom Ivom Tijanom i popričali.

I u autobusu kojim smo išli na kasni ručak u Samobor naša neumorna Gordana pokazivala nam je i objašnjavala ono što nismo stigli vidjeti pješke. Kada smo izašli iz Zagreba, svojim pričama oslikala nam je Samobor tako da smo imali osjećaj da ga dobro poznamo. Bravo, Gordana!

U ugodnom ambijentu Samoborske kleti družili smo se uz odličnu hranu i piće do polaska u Ljubljanu.

Na kraju mogu reći da mi je to bio jedan od ljepših izleta. Društvo odlično, vrijeme super, Zagreb kao iz bajke. Posebno moram pohvaliti najmlađu članicu društva i sudionicu izleta.

To je naša Zarja Bulajić, koja je hrabro izdržala cijeli dan, pažljivo slušala, u katedrali uzela gradivo da ga pokaže na vjeronauku i obećala napisati sastav o izletu. Bravo, Zarja!

Hvala organizatorima, hvala svim sudionicima izleta. Vjerujem da je svima bilo lijepo i da ćemo još koji put zajedno poći na neku novu zanimljivu destinaciju.

Katica Pavkić Špiranec

[Ogled prezentacije]

1 2 3 ►

Hrvatsko društvo Ljubljana u svojim projektima njeguje tradiciju, otima zaboravu stare običaje i bogatstvo hrvatske materijalne i duhovne kulture. Na taj način čuvamo svoje korijene, svoj jezik i tradiciju, ostajemo ono što jesmo – Hrvati ma gdje bili.

U subotu 21.listopada u centru “Sonček” u Šiški održali smo priredbi koja govori o žetvi, žitu, kruhu i životu.

Riječju, slikom i pjesmom vratili smo nešto i što je nas i punu dvoranu naših prijatelja  podsjetilo na vrijeme koje je davno prošlo.

Na priredbi su nastupila hrvatska i slovenska društva koja zajedno njeguju kulturu naših dviju domovina.

Bilo je mnogo lijepoga za vidjeti, čuti, doživjeti a na kraju, na domjenku i okusiti.

Sve sekcije našega društva “Pčelice”, “Hrvatska riječ” i posebice naša “Ruža hrvatska” dale su sve od sebe da našim gostima pokažu koliko lijepoga se može uraditi ako se želi i potrudi želju u stvarnost pretvoriti.Hvala svima.

Kako slike uvijek kažu više od riječi, pogledajte i sami i dođite nam opet u još većem broju.

[Ogled prezentacije]

1 2 ... 4 ►

Prekrasan svibanjski dan. Pitoma panorama maloga slovenskog mjestašca, lijepa crkvica pored koje stoji nekada lijepa zgrada župnoga doma, a već pola stoljeća ruševina – popucalih stakala, zapuštena kao i onoga kobnoga dana kada su u njoj izgorjele zatvorene hrvatske žrtve. Seljani je ne diraju, ni zub vremena je nije uništio. Kao da Bog i priroda svjedočanstvo ljudskoga zla sačuvati žele.

Sa svih strana dolaze hodočasnici. Prvo iz Škofje Loke, pa iz Ljubljane, a onda i iz Zagreba.

Među već poznatim licima i neka nova. Ove godine prvi puta stižu i članovi Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva iz Zagreba. Dobro nam došli, dragi naši Hrvati.

Sveta misa je poseban doživljaj. Nadahnuto bogoslužje i propovijed našega dragoga prijatelja dr. Alojza Snoja. Prekrasne hrvatske pjesme zbora “Hrvatska baština”, emotivan govor potpredsjednika Hrvatskoga društva Ante Pandže, govor gošće iz Zagreba i stihovi Katice Pavkić Špiranec posvećeni žrtvama u Hudoj jami i svim nesretnim mjestima po kojima su rasute kosti žrtava čiji najdraži za grobove njihove ne znaju. Poseban doživljaj kako Hrvati i Slovenci mole i pjevaju kao jedna duša, jedno srce ispunjeno tugom, poštovanjem i željom da ni jedan narod nikada ne rodi izrode koji će na braću svoju ruku dignuti.

Hvala članovima Hrvatskoga društva Ljubljana i Hrvatskoga društva “Komušina” iz Škofje Loke, hvala gospodinu Joži Kranjcu na toplim riječima i informacijama o grobištima, gospodinu Mihi Ješeu, gradonačelniku Škofje Loke, na vijencu, gospođi ministrici Romani Franulović Bušić i njezinom suprugu gospodinu Željku Bušiću na vijencu u ime Veleposlanstva RH u Ljubljani. Kao i uvijek tu su naši dragi vrijedni momci koji pomažu u logistici, nose zastave i uvijek su tamo gdje treba. Hvala Nikici Perkoviću, Zoranu Bulajiću, Lariju Lučiću i prijateljima iz “Komušine”. Spomenut ću još gospodina Želimira Kužatka, koji nam svojim uspomenama daruje “živu povijest”, a posebna čast mi je bila upoznati gospodina Vinka Ostojića, koji se sa svoje 94 godine došao pokloniti žrtvama. I sam je prošao Golgotu Križnoga puta i svega onoga što su borci za slobodnu Hrvatsku u nekom vremenu, ružnom i tužnom, progutati mogli.

Pozivam naše mlade da se na godinu u većem broju odazovu našem pozivu. Na satu “žive povijesti” shvatit će kolika je žrtva bila potrebna za sve ovo u čemu danas uživaju. Na kraju hvala našem potpredsjedniku Anti Pandži i njegovoj supruzi Draženki na odrađenom velikom dijelu posla oko organizacije i izvedbe svečanosti.

I svim sudionicima hvala i doviđenja na 18. komemoraciji iduće godine.

Katica Pavkić Špiranec

[Ogled prezentacije]

HDL-izborna-skupstina-izvjestaj

HDL-izborna skupstina-izvjestaj

[Ogled prezentacije]