OSMA GODIŠNJA SKUPŠTINA HDL-a

U lijepoj dvorani Kazališta lutaka (Lutkovnoga gledališča) Ljubljana 5. travnja 2019. održali smo 8. godišnju skupštinu Hrvatskoga društva Ljubljana. Na skupštini su bili članovi društva, gosti iz Hrvatskoga kulturno umjetničkog društva “Komušina” iz Škofje Loke, tajnica Društva slovensko-hrvatskoga prijateljstva i prijatelji našega Društva koji nisu njegovi članovi.

Prije početka rada skupštine na prijedlog predsjednika Filipa Božića minutom šutnje sjetili smo se našega pokojnoga predsjednika i predsjednika Saveza hrvatskih društava u Sloveniji Petra Antunovića, koji je svojim pregalaštvom ostavio neizbrisiv trag u nastojanju nas Hrvata u Sloveniji da očuvamo svoj identitet.

Zatim je Filip Božić pozdravio nazočne i ukratko ih obavijestio o radu društva u protekloj godini te o planovima za ubuduće. Predložio je radno predsjedništvo u sastavu Milan Pavelić, predsjednik, te Katica Špiranec i Marina Kružić Zekić, članice. Nakon što je udovoljeno svim formalnostima skupština je počela sa radom.

Podneseno je izvješće o radu u protekloj godini, financijsko izvješće i plan rada za ovu godinu. Poslije izvješća razvila se plodna diskusija u kojoj su sudjelovali članovi društva i gosti.

Kroz sva izlaganja provlačila se crvena nit želje i potrebe za još većim angažiranjem i radom na svim područjima kako bismo uspjeli sačuvati svoj jezik i kulturu, uspješno se integrirati u novoj domovini i biti most koji povezuje našu domovinu s domovinom naše djece i unuka.

Ključni je problem nedovoljan priljev novih članova i zbog toga i manja mogućnost realizacije većega broja projekata. Govorilo se i o mogućnosti dobivanja novih prostorija koje bi omogućile intenzivniji i bolji rad društva.

Poslije radnoga dijela skupštine prisutni su se družili uz dobar zalogaj i kapljicu. Na domjenku je nastavljen i poneki razgovor vezan za problematiku koje smo se dotakli u izvješćima i raspravama na skupštini.

Bila je to lijepa i plodna večer u kojoj smo mi Hrvati iz Ljubljane i okolice pokazali i želju i volju za čuvanjem svojih korijena te prenošenjem njihova bogatstva na djecu i unučad.

Hvala svima onima koji su se odazvali našem pozivu i došli na skupštinu, posebice članovima drugih društava i gostima koji nisu učlanjeni ni u jedno hrvatsko društvo.

Osobito se zahvaljujemo domaćinu, Lutkovnom gledališču Ljubljana, na svesrdnoj potpori koja nam je omogućila izvedbu skupštine na zavidnoj razini. Aktivna suradnja s kulturnim institucijama naše druge domovine način je na koji se međusobno prepliću i obogaćuju slovenska i hrvatska kultura i nastavlja tradicija tijesne suradnje dviju prijateljskih zemalja.

DRUŽENJE UZ PJESMU I BESJEDU

DRUŽILI SMO SE UZ PJESMU I HRVATSKU BESJEDU

Ispratili smo još jedan Božić i dočekali novu godinu. Proslavljali s obiteljima i prijateljima, a oni koji još rade s kolegama na radnim mjestima. U srdačnom ozračju, uz dobar zalogaj i kapljicu, ugodne razgovore i pjesmu pretresali smo događaje iz godine na odlasku i usput snovali i planirali ponešto za onu što dolazi.

Hrvatsko društvo Ljubljana ponovno je dočekalo svoje članove i prijatelje na još jednom tradicionalnom Danu otvorenih vrata. Prelijepo božićno drvce, izloženi ručni radovi članica sekcije “Ruža hrvatska” i bogato obložen stol uveli su nas u lijepo, praznično raspoloženje. Prilika je to da se vidimo i popričamo i s članovima koji iz različitih razloga ne dolaze često, ali ovaj dan ne propuštaju. I nada da će doći i poneki novi, netko kome će se svidjeti i prostor i ljudi pa će poželjeti postati član društva i svojim radom obogatiti njegove aktivnosti.

Veseli žamor na ulazu u prostorije društva na Brilejevoj 14 u Ljubljani, razdragana lica i osmijesi onih koji su sjedili u najvećoj sobi, govorili su da će to biti još jedno lijepo i uspješno druženje.

Poslije zagrijavanja počeo je kraći program. Predsjednik društva Filip Božić pozdravio je prisutne, zahvalio na dolasku i osvrnuo se na aktivnosti, događaje i projekte koje smo realizirali u godini koja odlazi. A bilo ih je dosta. Od kulturnih priredbi koje smo organizirali i izveli zajedno s gostima iz Hrvatske i drugim hrvatskim društvima u Sloveniji, izleta i nastupa u Hrvatskoj i Sloveniji, sudjelovanja na važnim sastancima, konferencijama i Kongresu iseljene Hrvatske do organizacije i izvedbe našega najvećega projekta “Put prijateljstva Vukovar – Ljubljana”. O svemu je više napisano i slikama popraćeno u našem časopisu “Klasje”, koje su gosti ovoga lijepoga susreta dobili.

Milan Pavelić, predsjednik Izvršnoga odbora, također se obratio gostima, a zatim podijelio zahvalnice društva članovima koji su se svojim radom posebno istakli. Katica Pavkić Špiranec, dopredsjednica IO, informirala je prisutne o 3. Kongresu iseljene Hrvatske održanom u srpnju u Osijeku i svojem izlaganju na Kongresu u kojem je predstavila položaj nas Hrvata u Sloveniji. Spomenula je i svoje aktivno sudjelovanje na 24. Forumu Hrvatske matice iseljenika, na kojem je govorila o nastojanju nas Hrvata u Sloveniji da sačuvamo hrvatski jezik kao temelj našega nacionalnog identiteta.

Posebnu boju i čar ovoj večeri dala je klapa “Lumin” iz Trogira. Prelijepe dalmatinske, a i pjesme iz drugih krajeva Lijepe naše još čvršće su nas povezale i s domovinom i jedne s drugima. Na svakom licu zrcalila se radost, u ponekom oku zacaklila je i suza jer pjesma lako i brzo do srca put nalazi, budi uspomene na zavičaj.

Razveseljava činjenica da je na Danu otvorenih vrata bilo i nekoliko članova društva koji su bili aktivni od samih početaka njegova djelovanja, a kasnije su iz različitih uzroka tu aktivnost sveli na manju mjeru. Nekoliko novih, budućih članova upotpunilo ljepotu je i bogatstvo te večeri. Gospoda Rado Raguž i Vinko Raguž izrazili su želju da se uključe u rad društva i to nas je posebno obradovalo. Bili su tu i naši slovenski prijatelji kao što je Roman Končar, filmski i televizijski djelatnik, te biciklisti karavane Put prijateljstva, koji su česti i dragi gosti naših druženja.

I ovoga puta se potvrdilo da Dan otvorenih vrata ima smisao i daje rezultate. Još jednom se osvrnemo na ono što smo radili i uradili, prodiskutiramo o tome i s članovima koji neposredno ne sudjeluju u projektima, ali mogu dati korisne primjedbe i savjete.

Opustimo se i proveselimo i to je nagrada za rad i trud cijele godine. Vidimo i mi i naši gosti da se može kada se hoće čuvati i njegovati naš lijepi hrvatski jezik, naša kultura i tradicija.

Bar na trenutak postanemo svi zajedno jedno veliko hrvatsko srce koje živi i kuca pod slovenskim suncem. Jačaju stara, sklapaju se nova prijateljstva, izmjenjuju se iskustva i rađaju nove ideje.

Uz ugodan razgovor, pjesmu i šalu i ovaj lijepi susret za sve je prebrzo završio. Nadajmo se da će takvih lijepih druženja biti više, da nećemo čekati do “sljedećih otvorenih vrata”, nego ćemo naći i drugih prilika da se družimo, zajedno radimo i svoje korijene čuvamo. Bez korijena se drvo osuši, a mi želimo da naše hrvatsko drvo poput plemenite masline raste i traje. Spremni smo se potruditi da tako i bude.

Katica Pavkić Špiranec

Bliže Hrvatskoj

U paletu svojih aktivnosti Hrvatsko društvo Ljubljana uključilo je i cikluse predavanja. Organiziramo ih zahvaljujući susretljivosti i dobroj volji istaknutih hrvatskih povjesničara, lingvista, komunikologa, književnika, svih djelatnosti koje nama Hrvatima u Sloveniji pomažu očuvati naš nacionalni, kulturni identitet.

Na taj se način povezujemo s matičnom domovinom i držimo korak s najvažnijim događajima i postignućima u njoj, iako smo izvan nje.

Počeli smo u listopadu 2016. s predavanjem Branka Borkovića, Mladoga jastreba, o Vukovaru i predstavljanjem prvoga pravoga romana o Vukovaru “Crni kaput” Tanje Belobrajdić. Zatim su bila predavanja dr. Marina Sopte o hrvatskom iseljeništvu, dr. Josipa Jurčevića o povijesnim događajima i manje poznatim činjenicama u Hrvatskoj vezanim za 2. svjetski rat.

Dr. Sanja Vulić je predavala o hrvatskom jeziku kao temelju hrvatskoga identiteta. Predavanje je bilo povodom 50. obljetnice Deklaracije o jeziku.

I ove godine planirali smo nekoliko predavanja. Jedno smo već realizirali i bilo je veoma uspješno.

Prošloga petka 23. veljače 2018. u lijepoj dvorani Veleposlanstva RH u Ljubljani imali smo čast i zadovoljstvo prisustvovati predavanju dr. Bože Skoke “Identitetski prijepori i novi imidž Hrvatske”.

Naš dragi gost odazvao se pozivu našega društva i svojim predavanjem ugradio još jedan kamenčić u nastojanja nas Hrvata u Sloveniji da opstanemo i Hrvati ostanemo.

Svatko od prisutnih našao je u predavanju nešto za sebe, a to se pokazalo u plodnoj raspravi koja se nakon izlaganja razvila i trajala bi još dugo da nismo bili vremenski ograničeni.

Zadovoljna sam što nam je uspjelo sakupiti Hrvate i prijatelje Hrvatske iz različitih sfera djelatnosti – od umirovljenika preko znanstvenika, studenata i poduzetnika do naših domaćina diplomata. Odluka Hrvatskoga društva Ljubljana da organiziramo cikluse predavanja pokazala se kao pogodak “u sridu”.

Događaj je i medijski popraćen; dr. Skoko imao je intervju za emisiju “Sami naši” na slovenskom nacionalnom radiju i za Radio Študent.

Ponovno sa žalošću moram reći da sam razočarana odnosom naših društava prema aktivnostima koje pripremamo s mnogo truda i dovodimo vrhunske stručnjake koji nalaze vremena i za nas. Samo predsjednik jednoga društva došao je na predavanje. Naš narod kaže da jedna lasta ne čini proljeće. Ja se ipak nadam da će taj predsjednik g. Štefan Šimunić biti lasta u koju će se i drugi ugledati.

Želim se zahvaliti obiteljima Pavelić i Pandža na velikom angažmanu, gospodinu Ivanu Mintasu, opunomoćenom ministru iz HVP Ljubljana, novinarima Vesni Hrdlički Bergelj i Antunu Kataleniću jer su s gostom razgovarali za medije. Hvala i gospodinu dr. Boži Dimniku, koji prati i posjećuje sve naše događaje.

Na kraju od srca hvala u ime svih koji smo nazočili predavanju izvrsnom dr. Boži Skoki. Nadamo se da ćemo ga imati prilike još slušati. Ako se ne varam, već se nešto šuška o gostovanju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.

Sljedeće predavanje bit će u petak 23. ožujka 2018. U našem Hrvatskom domu u Ljubljani gostit ćemo generala bojnika Antu Prkačina.

Predavat će nam o nekim sadržajima iz novije hrvatske povijesti. Očekujemo sve one kojima je Hrvatska u srcu da nam se pridruže.

A kako je naš general i ljubitelj sevdalinki, zapjevat ćemo. O svemu ćemo vas još pravovremeno obavijestiti.

Dodajemo i ponešto što je zabilježila kamera našega Milana Kajića, kojemu zahvaljujemo na svoj logističkoj potpori.

Katica Pavkić Špiranec

Lijepi naš Zagreb grad

Osvanula je prosinačka subota u bijelo odjevena. Oni koji slušaju vremenske prognoze nisu se mnogo brinuli. Za kasnije i za tamo kamo smo se članovi društva s prijateljima uputili bilo je najavljeno sunce. To nas je sve obradovalo jer smo se odlučili posjetiti Zagreb, grad po treći put izabran kao najljepši u Europi u doba došašća (adventa).

U ugodnom razgovoru s Mirom Kuzmijak ispred hotela Kongo u Grosuplju dočekala sam autobus. Čekalo nas je lijepo mjesto i lagodan žamor koji je svjedočio da su u njemu veseli ljudi. Kako i ne bi kad su to bili biciklisti, polaznici škole za zdravi život koji svaki dan vrijedno vježbaju i mi HDL-ovci, uvijek puni energije i dobre volje. Pozdrav i kratke informacije od strane našega organizatora i vođe puta Milana Pavelića uveli su nas u dan koji je lijepo počeo.

Super se i nastavio u obliku ukusnih i mekanih kifli koje nam je podijelila tko drugi, nego Ankica Pavelić. A onda, iz zadnjega dijela autobusa dopre zamaman miris. Sve se više približavao i na kraju došao do mene i miris i onaj tko ga nosi. Moj vrijedni nećak Zoran Bulajić s bocom flašom i čašicama, a miris naravno od domaće šljivovice. Tko da odoli napasti?

Ni ja nisam mogla i priuštila sam si “gorivo” kako bih se što bolje pripremila za nastavak dana. Naši stari su znali da se rakija ne pije bez dobre podloge. Zna to i Nikica Perković i zato nam nudi domaće kobasice i suho meso koje i očima jedeš. Što reći, svi smo se lijepo okrijepili i ubrzo stigli na granicu. Naš prijazni šofer gospodin Marjan Steklačič uredio je kod “graničara” da nismo morali izlaziti iz busa i evo nas u domaji. Kraći odmor, kava i opet za ljubitelje “ptice prasice” zalogaj, dva. Hvala Nikici i momcima koji su me ponovo lijepo počastili i delicijama i čašicom razgovora. Dobre volje, siti i za nove doživljaje spremni krećemo prema Zagrebu. Naša voditeljica, simpatična gospođa Gordana Škeljo, polako preuzima dužnost i objašnjava nam kuda i kako ćemo ići i uvodi nas pomalo i u povijest i druge zanimljivosti vezane za hrvatsku metropolu. Ostavljamo autobus i na vlastiti pogon krećemo u doživljaje. Skoro svaki korak popraćen je odličnim izlaganjem naše Gordane. Odmah mi se učinilo da smo bili sretne ruke pri izboru vodiča. S pravom mjerom povijesti, zanimljivih i slikovitih detalja, na izvanredno privlačan i susretljiv način upoznavala nas je sa svime što je vrijedno znati o objektima kraj kojih smo prolazili i subjektima vezanim za njih.

Željeznička postaja, a preko puta prekrasno klizalište, park prelijepih platana, Umjetnički paviljon – za početak prekrasan dojam. Tako se i nastavilo. Vidjeli smo skoro sve što je bilo vrijedno vidjeti, čuli mnogo toga, posebice detalja kojih nema u turističkim prospektima, a znače šećer na kraju. To moramo zahvaliti Gordani. Izgleda da smo postigli sinergiju između našega zanimanja i njezinog načina izlaganja, bogatoga znanja te motiviranosti koja je, treba priznati, izazvana našom pažnjom. Neću nabrajati što smo sve vidjeli i čuli jer bi predugo trajalo. Reći ću samo da smo osim adventske klasike “pozdravili” i Mariju Jurić Zagorku, Petricu Kerempuha i naravno Bana na njegovom placu. Bili u prekrasnoj katedrali, pa crkvi sv. Marka, prošli kroz tunel i vidjeli adventsku instalaciju u njemu, posjetili kumicu na Dolcu i još puno puno toga. Ja sam našla svojega prijatelja pjesnika Marija Vinkovića iz Vrbanje, koji je došao posjetiti Bana, kupila knjigu i dobila čvaraka i rakije, opskrbila i dušu i tijelo. Sreli smo se i s našim novopečenim Zagrepčaninom Ivom Tijanom i popričali.

I u autobusu kojim smo išli na kasni ručak u Samobor naša neumorna Gordana pokazivala nam je i objašnjavala ono što nismo stigli vidjeti pješke. Kada smo izašli iz Zagreba, svojim pričama oslikala nam je Samobor tako da smo imali osjećaj da ga dobro poznamo. Bravo, Gordana!

U ugodnom ambijentu Samoborske kleti družili smo se uz odličnu hranu i piće do polaska u Ljubljanu.

Na kraju mogu reći da mi je to bio jedan od ljepših izleta. Društvo odlično, vrijeme super, Zagreb kao iz bajke. Posebno moram pohvaliti najmlađu članicu društva i sudionicu izleta.

To je naša Zarja Bulajić, koja je hrabro izdržala cijeli dan, pažljivo slušala, u katedrali uzela gradivo da ga pokaže na vjeronauku i obećala napisati sastav o izletu. Bravo, Zarja!

Hvala organizatorima, hvala svim sudionicima izleta. Vjerujem da je svima bilo lijepo i da ćemo još koji put zajedno poći na neku novu zanimljivu destinaciju.

 

Katica Pavkić Špiranec

KADA SRCE VRATA OTVORI

Prosinac je mjesec koji našu svakodnevicu blagdanskim bojama oboji. Osim što trgovi i ulice zablistaju, a izlozi mame prolaznike i u domovima i u nama samima zavlada posebno raspoloženje. U sebi i oko sebe svodimo račune, pomalo se vraćamo u mjesece i dane u godini koja se bliži kraju. Što smo sve željeli kada je počela, što smo ostvarili, što je ostalo neispunjeno i možda će u novoj doći na red. Hrvatsko društvo Ljubljana svake godine organizira Dan otvorenih vrata – susret sa svojim članovima i ostalim prijateljima društva, ljubiteljima hrvatske riječi, kulture i tradicije, druženja uz glazbu i domaće delicije, njegovanja prijateljstva jer ono je u životu i pojedinca i društva važno kao i začini u dobrom jelu.

Mi Hrvati u Sloveniji radom i druženjem u svojim društvima kroz različite sadržaje i aktivnosti njegujemo svoje korijene, čuvamo svoj identitet i obogaćujemo svoju drugu domovinu blagom iz bogate riznice hrvatske kulture i tradicije. I ove prosinačke večeri, unatoč kiši koja nikako da prestane, u našim prostorijama na Brilejevoj ulici u Ljubljani okupili smo se i lijepo družili do kasne večeri. Prelijepo božićno drvce i ručni radovi oko njega, djelo članica naše sekcije »Ruža hrvatska«, svakoga tko je došao na poseban su način uveli u ljepotu ove večeri. Ugođaju je doprinijela i sprava u atriju oko koje se širio ugodan miris kuhanoga vina. Žamor oko nekoliko stolova svjedočio je da se društvo oko njih opustilo u ugodnom razgovoru. Među brojnim gostima koji su se odazvali našem pozivu bili su i opunomoćeni ministar u Veleposlanstvu RH u Ljubljani gospodin Ivan Mintas te gospodin dr. Božo Dimnik, graditelj slovensko-hrvatskoga prijateljstva. Drago nam je da smo s gospodinom Ivanom Mintasom mogli porazgovarati i o problemima s kojima se društvo u svom radu nosi te o nekim budućim projektima. Pripremili smo i kraći kulturni program kako bismo našim gostim pokazali bar mali dio onoga što radimo u svojim sekcijama.

Ove smo godine u svoje redove dobili i nekoliko novih članova koji su svojim dolaskom obogatili sadržaje u našim sekcijama.

Na početku programa predsjednik društva Filip Božić pozdravio je sve prisutne, ukratko izložio što smo sve uradili u godini koju ispraćamo, zahvalio na dolasku te svima zaželio ugodno druženje i lijepu večer. Slijedilo je nekoliko točaka glazbe i poezije koje su izveli Ratimir Zekić, solist na violončelu i Klemen Golob na gitari u duetu s Ratimirom Zekićem. Stihove Katice Pavkić Špiranec čitale su Marina Kružić Zekić i autorica. Zahvalnice za aktivno sudjelovanje u radu društva i projektu „Put prijateljstva Vukovar – Ljubljana“ istaknutim donatorima, voditeljima sekcija i članovima podijelio je predsjednik Izvršnog odbora društva Milan Pavelić. Nakon hrane za dušu ponovno je došla na red i ona za tijelo. Iskazale su se – kao i uvijek – članice »Ruže hrvatske« s kolačima i drugim delicijama. Spomenut ću samo slavonsku i slovensku inačicu hladetine: žolce, sulc, pače samo su neka od mnogih imena te delicije. U ugodnom razgovoru, jelu i piću proveli smo ostatak večeri. Umalo zaboravih spomenuti da smo gostima podijelili i novi broj našega lista »Klasje«. Sigurno smo među gostima dobili i ponekog novog člana.

Na kraju hvala svima koji ste nas počastili svojim dolaskom.

Hvala onima koji uvijek sve urade i odrade. A onima koji nisu došli poručujem da nam se pridruže. Neka pogledaju na našoj mrežnoj stranici tko smo i što radimo pa će možda naći nešto i za sebe. Ovo posebno vrijedi za mlade Hrvate. Vi ste naša uzdanica i jamstvo da se naši korijeni u Sloveniji osušiti neće. Tijekom cijele godine naša su vam vrata širom otvorena, a u našim srcima naći ćete puno ljubavi za sve što nas s našom i domovinom vaših predaka veže.

U ime Hrvatskoga društva Ljubljana i u svoje ime svima želim čestit Božić i sretnu novu 2018. godinu.

 

Katica Pavkić Špiranec

KADA LIJEPO ZAMIRIŠE

Hrvatsko društvo Ljubljana u svojim projektima njeguje tradiciju, otima zaboravu stare običaje i bogatstvo hrvatske materijalne i duhovne kulture. Na taj način čuvamo svoje korijene, svoj jezik i tradiciju, ostajemo ono što jesmo – Hrvati ma gdje bili.

U subotu 21.listopada u centru “Sonček” u Šiški održali smo priredbi koja govori o žetvi, žitu, kruhu i životu.

Riječju, slikom i pjesmom vratili smo nešto i što je nas i punu dvoranu naših prijatelja  podsjetilo na vrijeme koje je davno prošlo.

Na priredbi su nastupila hrvatska i slovenska društva koja zajedno njeguju kulturu naših dviju domovina.

Bilo je mnogo lijepoga za vidjeti, čuti, doživjeti a na kraju, na domjenku i okusiti.

Sve sekcije našega društva “Pčelice”, “Hrvatska riječ” i posebice naša “Ruža hrvatska” dale su sve od sebe da našim gostima pokažu koliko lijepoga se može uraditi ako se želi i potrudi želju u stvarnost pretvoriti.Hvala svima.

Kako slike uvijek kažu više od riječi, pogledajte i sami i dođite nam opet u još većem broju.

Komemoracija u Crngrobu 28. 5. 2017

Prekrasan svibanjski dan. Pitoma panorama maloga slovenskog mjestašca, lijepa crkvica pored koje stoji nekada lijepa zgrada župnoga doma, a već pola stoljeća ruševina – popucalih stakala, zapuštena kao i onoga kobnoga dana kada su u njoj izgorjele zatvorene hrvatske žrtve. Seljani je ne diraju, ni zub vremena je nije uništio. Kao da Bog i priroda svjedočanstvo ljudskoga zla sačuvati žele.

Sa svih strana dolaze hodočasnici. Prvo iz Škofje Loke, pa iz Ljubljane, a onda i iz Zagreba.

Među već poznatim licima i neka nova. Ove godine prvi puta stižu i članovi Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva iz Zagreba. Dobro nam došli, dragi naši Hrvati.

Sveta misa je poseban doživljaj. Nadahnuto bogoslužje i propovijed našega dragoga prijatelja dr. Alojza Snoja. Prekrasne hrvatske pjesme zbora “Hrvatska baština”, emotivan govor potpredsjednika Hrvatskoga društva Ante Pandže, govor gošće iz Zagreba i stihovi Katice Pavkić Špiranec posvećeni žrtvama u Hudoj jami i svim nesretnim mjestima po kojima su rasute kosti žrtava čiji najdraži za grobove njihove ne znaju. Poseban doživljaj kako Hrvati i Slovenci mole i pjevaju kao jedna duša, jedno srce ispunjeno tugom, poštovanjem i željom da ni jedan narod nikada ne rodi izrode koji će na braću svoju ruku dignuti.

Hvala članovima Hrvatskoga društva Ljubljana i Hrvatskoga društva “Komušina” iz Škofje Loke, hvala gospodinu Joži Kranjcu na toplim riječima i informacijama o grobištima, gospodinu Mihi Ješeu, gradonačelniku Škofje Loke, na vijencu, gospođi ministrici Romani Franulović Bušić i njezinom suprugu gospodinu Željku Bušiću na vijencu u ime Veleposlanstva RH u Ljubljani. Kao i uvijek tu su naši dragi vrijedni momci koji pomažu u logistici, nose zastave i uvijek su tamo gdje treba. Hvala Nikici Perkoviću, Zoranu Bulajiću, Lariju Lučiću i prijateljima iz “Komušine”. Spomenut ću još gospodina Želimira Kužatka, koji nam svojim uspomenama daruje “živu povijest”, a posebna čast mi je bila upoznati gospodina Vinka Ostojića, koji se sa svoje 94 godine došao pokloniti žrtvama. I sam je prošao Golgotu Križnoga puta i svega onoga što su borci za slobodnu Hrvatsku u nekom vremenu, ružnom i tužnom, progutati mogli.

Pozivam naše mlade da se na godinu u većem broju odazovu našem pozivu. Na satu “žive povijesti” shvatit će kolika je žrtva bila potrebna za sve ovo u čemu danas uživaju. Na kraju hvala našem potpredsjedniku Anti Pandži i njegovoj supruzi Draženki na odrađenom velikom dijelu posla oko organizacije i izvedbe svečanosti.

I svim sudionicima hvala i doviđenja na 18. komemoraciji iduće godine.

Katica Pavkić Špiranec

“Riječju, glazbom i slikom mostove prijateljstva gradimo”

KAD SE ZAPIŠE OSTANE

 Pogled na rascvjetalu livadu probudi u nama radost, zamiriše nam ljepota i u duši se milina probudi. Svaki cvijet bojom svojom, oblikom i mirisom daje svoj doprinos slici koja nas oduševljava. A kad se na jednom mjestu nađe više cvjetova iste boje, zamirišu jače, a ljepota im zasjaji još punijim sjajem. Jednako je tako i sa zemljama, državama i narodima. Svaka ima svoje cvijeće i drveće, svoj komadić neba i svoju posebnu ljepotu i boju. A narodi dušu imaju. Njome ljube i dišu, raduju se i tuguju, ona ih čini posebnim, onim po čemu su ono što jesu. Duh koji toj duši snagu daje jest jezik. Riječ draga kojom majka tepa čedu, kojom dragi u pjesmi dragu doziva, kojom se zavičaj pozdravlja kad se iz njega ode i nikada posve ne vrati. Kada se gnijezdo na drugoj grani splete, a ptići u njemu ipak zavičajnom riječju cvrkuću.

U Hrvatskom društvu Ljubljana njegujemo taj cvijet. Naš dragi jezik hrvatski zalijevamo ljubavlju i kroz pisanu riječ, knjigom i novinom onima koji dolaze ostavljamo. Živi on i u pjesmama, šalama i razgovorima na našim priredbama i druženjima, a glazba i slika obogaćuju te lijepe trenutke koje svoji sa svojima provodimo.

Jedan od mnogih događaja bila je i naša priredba “Riječju, glazbom i slikom mostove prijateljstva gradimo” održana 7. travnja ove godine u centru “Sonček” u Šiški u Ljubljani. Uživali smo u književnom i glazbenom izričaju, a prelijepe slike i umjetničke fotografije taj su užitak obogatile. Družili smo se Hrvati, Bošnjaci, Slovenci, Slavonci i Podravci, Zagrepčani i oni iz Innsbrucka, Beča… A svima nam je bila zajednička ljubav prema ljepoti i dobroti koja riječju, glazbom, slikom i druženjem mostove prijateljstva gradi.

Zbirka priča i eseja “Koraci po livadi života” naše članice Katice Pavkić Špiranec iz koje su odlomke uz pratnju tamburice čitali njezini prijatelji podsjetila nas je kako je lakše koračati kad prijatelje imaš, kad svoje poštuješ, kad korijene svoje ne zaboravljaš. Prelijepe pjesme u izvođenju “Hrvatskoga pletera”, “Sinova atara” i malih sevdalija iz Ljubljane bile su dodatni dragulj u kruni te večeri. Slike podravskoga majstora boje i ljepote Zdravka Šabarića, fotografije Foto kino kluba “Picok”, čudesni zvuci cimbala ispod ruku mladoga umjetnika Tomislava Zvonara, milina ljepotice Anje Vujčić te nastup haramije Robija i bega Vuleta bili su dragocjeni darovi koje su nam donijeli naši prijatelji iz Đurđevca.

A kao i uvijek naše “Ruže hrvatske” zadivile su darovima za sve koji su nastupili u programu. Domjenak poslije programa pokazao je da u našem društvu znamo pobrinuti za tijelo i dušu. Uz dobru kapljicu, zalogaj i pjesmu jačali smo spone koje nas vežu. Naš novi mladi predsjednik Filip Božić imao je pravo kada je svojim kratkim, ali iz srca govorom primijetio da znamo, da hoćemo i možemo.

A sponzor Katičine knjige Ante Pandža nastavlja svijetlu tradiciju Hrvatskoga društva Ljubljana da se kao jedino društvo među hrvatskim društvima u Sloveniji brine da ono što se napiše knjigom postane i u hrvatske domove uđe. Hvala njemu i svima koji su te večeri sa mnom podijelili radost. Jer danas je teško izdati knjigu. Knjiga kao da gubi bitku s modernim medijima. Na sreću, ima nas još koji znamo da ona ipak ostaje i traje. Traje kao i naš osjećaj pripadnosti hrvatskome jatu ma gdje da smo svoja gnijezda spleli.

Katica Pavkić Špiranec

Utisci i slike s predavanja Jurčić – Sopta

Dragi prijatelji!

Hvala vam svima koji ste došli na predavanje u Hrvatskom domu u Ljubljani. Vjerujem da ste, kao i ja, proveli divnu večer. Da ste sa sobom ponijeli onaj neopisivi osjećaj ponosa što smo dio jednoga maloga, a velikoga i ponosnoga naroda.

Da ste još više i dublje osjetili da smo mi u iseljeništvu i naša braća u Lijepoj našoj jedna Hrvatska. Hrvatska kojoj je Bog dao obilje ljepote, hrabre i dobre ljude i samo još malo više sloge nam treba pa da krenemo bržim koracima dalje.

Treba nam i više znanja o našoj najnovijoj povijesti, o usponima i padovima, junaštvima i pogrešnim koracima. A subotnja večer bila je kamenčić u mozaiku upoznavanja te povijesti.

Hvala našim prijateljima dr. sc. Marinu Sopti i dr. sc. Josipu Jurčeviću, organizatorima, posebice obitelji Pavelić i Milanu Kajiću, koji je ponešto iz te večeri zabilježio okom kamere.

Hvala Stjepanu Šimuniću i Ludvigu Latinu na susretljivosti i suradnji.

Krajem veljače bit će još jedno predavanje na temu našega lijepoga jezika hrvatskog. On je temelj našeg identiteta, on je naša duša. Dok njime govorimo, duša naša diše i Hrvati jesmo i ostajemo.

O detaljima toga događaja bit ćete pravovremeno obaviješteni. Još jednom, hvala svima i svako vam dobro.

BOG I HRVATI!

Katica Pavkić Špiranec