Osvanula je prosinačka subota u bijelo odjevena. Oni koji slušaju vremenske prognoze nisu se mnogo brinuli. Za kasnije i za tamo kamo smo se članovi društva s prijateljima uputili bilo je najavljeno sunce. To nas je sve obradovalo jer smo se odlučili posjetiti Zagreb, grad po treći put izabran kao najljepši u Europi u doba došašća (adventa).
U ugodnom razgovoru s Mirom Kuzmijak ispred hotela Kongo u Grosuplju dočekala sam autobus. Čekalo nas je lijepo mjesto i lagodan žamor koji je svjedočio da su u njemu veseli ljudi. Kako i ne bi kad su to bili biciklisti, polaznici škole za zdravi život koji svaki dan vrijedno vježbaju i mi HDL-ovci, uvijek puni energije i dobre volje. Pozdrav i kratke informacije od strane našega organizatora i vođe puta Milana Pavelića uveli su nas u dan koji je lijepo počeo.
Super se i nastavio u obliku ukusnih i mekanih kifli koje nam je podijelila tko drugi, nego Ankica Pavelić. A onda, iz zadnjega dijela autobusa dopre zamaman miris. Sve se više približavao i na kraju došao do mene i miris i onaj tko ga nosi. Moj vrijedni nećak Zoran Bulajić s bocom flašom i čašicama, a miris naravno od domaće šljivovice. Tko da odoli napasti?
Ni ja nisam mogla i priuštila sam si “gorivo” kako bih se što bolje pripremila za nastavak dana. Naši stari su znali da se rakija ne pije bez dobre podloge. Zna to i Nikica Perković i zato nam nudi domaće kobasice i suho meso koje i očima jedeš. Što reći, svi smo se lijepo okrijepili i ubrzo stigli na granicu. Naš prijazni šofer gospodin Marjan Steklačič uredio je kod “graničara” da nismo morali izlaziti iz busa i evo nas u domaji. Kraći odmor, kava i opet za ljubitelje “ptice prasice” zalogaj, dva. Hvala Nikici i momcima koji su me ponovo lijepo počastili i delicijama i čašicom razgovora. Dobre volje, siti i za nove doživljaje spremni krećemo prema Zagrebu. Naša voditeljica, simpatična gospođa Gordana Škeljo, polako preuzima dužnost i objašnjava nam kuda i kako ćemo ići i uvodi nas pomalo i u povijest i druge zanimljivosti vezane za hrvatsku metropolu. Ostavljamo autobus i na vlastiti pogon krećemo u doživljaje. Skoro svaki korak popraćen je odličnim izlaganjem naše Gordane. Odmah mi se učinilo da smo bili sretne ruke pri izboru vodiča. S pravom mjerom povijesti, zanimljivih i slikovitih detalja, na izvanredno privlačan i susretljiv način upoznavala nas je sa svime što je vrijedno znati o objektima kraj kojih smo prolazili i subjektima vezanim za njih.
Željeznička postaja, a preko puta prekrasno klizalište, park prelijepih platana, Umjetnički paviljon – za početak prekrasan dojam. Tako se i nastavilo. Vidjeli smo skoro sve što je bilo vrijedno vidjeti, čuli mnogo toga, posebice detalja kojih nema u turističkim prospektima, a znače šećer na kraju. To moramo zahvaliti Gordani. Izgleda da smo postigli sinergiju između našega zanimanja i njezinog načina izlaganja, bogatoga znanja te motiviranosti koja je, treba priznati, izazvana našom pažnjom. Neću nabrajati što smo sve vidjeli i čuli jer bi predugo trajalo. Reći ću samo da smo osim adventske klasike “pozdravili” i Mariju Jurić Zagorku, Petricu Kerempuha i naravno Bana na njegovom placu. Bili u prekrasnoj katedrali, pa crkvi sv. Marka, prošli kroz tunel i vidjeli adventsku instalaciju u njemu, posjetili kumicu na Dolcu i još puno puno toga. Ja sam našla svojega prijatelja pjesnika Marija Vinkovića iz Vrbanje, koji je došao posjetiti Bana, kupila knjigu i dobila čvaraka i rakije, opskrbila i dušu i tijelo. Sreli smo se i s našim novopečenim Zagrepčaninom Ivom Tijanom i popričali.
I u autobusu kojim smo išli na kasni ručak u Samobor naša neumorna Gordana pokazivala nam je i objašnjavala ono što nismo stigli vidjeti pješke. Kada smo izašli iz Zagreba, svojim pričama oslikala nam je Samobor tako da smo imali osjećaj da ga dobro poznamo. Bravo, Gordana!
U ugodnom ambijentu Samoborske kleti družili smo se uz odličnu hranu i piće do polaska u Ljubljanu.
Na kraju mogu reći da mi je to bio jedan od ljepših izleta. Društvo odlično, vrijeme super, Zagreb kao iz bajke. Posebno moram pohvaliti najmlađu članicu društva i sudionicu izleta.
To je naša Zarja Bulajić, koja je hrabro izdržala cijeli dan, pažljivo slušala, u katedrali uzela gradivo da ga pokaže na vjeronauku i obećala napisati sastav o izletu. Bravo, Zarja!
Hvala organizatorima, hvala svim sudionicima izleta. Vjerujem da je svima bilo lijepo i da ćemo još koji put zajedno poći na neku novu zanimljivu destinaciju.
Katica Pavkić Špiranec
