Ono što ponesemo iz rođene kuće, iz zavičaja, iz domovine, što je u nama i s nama ma gdje bili, što njegujemo i u srcu nosimo jest jezik. Jezik kojim nas je majka zvala, pjevala nam i priče pričala, dozivala nas i savjetovala. Zato se i zove materinski jezik. On nas čini pripadnikom jednoga naroda, po njemu se poznajemo i priznajemo.
I kada nas životna staza odvede daleko od domovine, naš jezik je ono što nas s njom najčvršće povezuje. Tako je to kod svih naroda, pa i kod nas Hrvata.
Mi Hrvati u Sloveniji čuvamo i njegujemo to svoje blago i kroz književno stvaranje na svojem lijepom hrvatskom jeziku.
Javni fond Republike Slovenije za kulturne djelatnosti pored drugih oblika pomoći nama, pripadnicima drugih naroda, da sačuvamo svoju kulturu i posebice svoj jezik, svake godine organizira natječaj pod nazivom “Sosed tvojega brega” (Susjed tvoje obale) na koji se možemo prijaviti svi mi koji pišemo na svojem materinskom jeziku, susrete i radionice na kojima pod vodstvom mentora brusimo svoju vještinu pisanja te druženje i čitanje naših tekstova na Međunarodnom danu materinskoga jezika.
Ove godine državni susret održan je 25. svibnja u Ljubljani. Organizacija susreta bila je odlična, a zasluga za to u najvećoj mjeri pripada mr. Barbari Rigler, strukovnoj savjetnici za literarno stvaralaštvo na JFKD-u. Radionica poezije “Svjetovi pjesama” i proze “Autobiografija drugoga” održane su 25. svibnja prije i poslije podne u Centru za poeziju – spomen-domu slovenskoga pjesnika Tomaža Šalamuna, a navečer su u Trubarovoj kući literature sudionici radionica na priredbi “Ples riječi” čitali svoje pjesme i prozne tekstove. Svi smo dobili i priznanja za sudjelovanje na ovom državnom susretu.
Bilo je lijepo slušati različite jezike, pa iako neki neke nismo razumjeli, melodija pjesama stihova i rečenica segla nam je do srca.
Meni je bilo posebno drago što je naš lijepi hrvatski jezik bio među najbrojnijima, što su se predstavili pjesnici iz različitih dijelova Lijepe naše.
Ovom prilikom želim zahvaliti svima koji su taj susret omogućili, posebice magistrici Barbari Rigler, mentorima mr. Ani Porenta i Zoranu Kneževiću te književnicima, sudionicima ovoga lijepoga događaja. Susret je još jedan kamenčić u mozaiku kultura koje se prepliću, obogaćuju, ne poznaju granice i prijateljskim nitima povezuju narode i države.
Hvala Ministarstvu za kulturu i Javnom fondu na potpori i prigodi da predstavimo svoje stvaralaštvo na materinskom jeziku koji je temelj našega identiteta.
Katica Špiranec