13. Put prijateljstva Vukovar – Ljubljana

Kažu da je sport za zdravo tijelo, a kako je u zdravom tijelu zdrav duh, onda i duša u sportu na svoj račun dođe. Ostane još srce, a u njemu se razgore radost i veselje, kad je duši i tijelu lijepo.

Znaju to naši momci koji svake godine neumorno vrte pedale od Vukovara do Ljubljane. Ne brinite se, i odmaraju se oni, časte i goste kod dragih domaćina u gradovima kroz koje prolaze. A ono najljepše što se svake godine obnovi, produbi, oplemeni jest prijateljstvo.

Mi Hrvati u Sloveniji kroz karavanu pokazujemo da smo još uvijek neraskidivo povezani s našom dragom domovinom i da želimo to ostati zauvijek.

U karavani su i naši slovenski prijatelji, što potvrđuje da nas je Slovenija prihvatila i da i njezina djeca našoj majci u pohode hrle.

Kiša je oprala i do kože smočila naše bicikliste. Oprala je i nas, pjevače, svirače i plesače, koji smo im pripremili tradicionalni doček na Pogačarjevom trgu u Ljubljani.

Nismo odustali ni mi ni oni. Pod Plečnikovim arkadama pjevalo se i recitiralo, a naša draga dječica Kristina i Marko Josić, orošena kapljicama, odsvirala su lijepe skladbe na flauti i gitari.

Plesači Međimurskoga folklornog društva svoj su splet otpjevali, Fijolice su nas opet pjesmom u Međimurje odvele, a naš dragi Hrvatski pleter iz Novog Mesta svojim osebujnim nastupom ponovo nas je očarao.

Opunomoćena ministrica u Veleposlanstvu naše domovine u Ljubljani, gospođa Božena Leš, koja prati sve naše susrete i događaje, ustrajala je i na kiši podijelila odličja biciklistima. Hvala joj od srca. Ona nam je veza s domovinom, poput majke koja je s djecom svojom kad god može.

Prošlo je sve lijepo i uspješno, a naš Milan Pavelić zna koliko su rada, truda i odricanja uložili on i njegovi momci. Ne mogu da ne spomenem i našega predsjednika Petra Antunovića i da mu ne čestitam na hrabrosti da se društvo prihvatilo ovoga velikoga projekta. Pokazali smo da se u slozi može.

Voljela bih da iduću karavanu isprate i dočekaju i druga hrvatska društva iz Ljubljane, pa i iz drugih mjesta. Najbolji primjer da se može jesu naši dragi članovi Hrvatske udruge iz Novoga Mesta, koji na svaku manifestaciju dolaze, aktivno sudjeluju i pokazuju kako mi Hrvati moramo raditi zajedno. Hvala im još jednom, a također i Međimurskom folklornom društvu Ljubljana.

Bilo bi mi drago kad bi iduće godine i novi predsjednik Saveza hrvatskih društava pozdravio naše bicikliste. Ako se uskladimo, povežemo i zajedno pripremimo proslavu za praznik naših obadviju domovina, proslava će biti ljepša i sadržajnija, a mi ćemo se zbližiti i povezati. Toga nam još uvijek nedostaje i nekako nam je draže da svako za sebe svoju feštu ima. Mislim da to nije dobro.

I na kraju, doviđenja do 14. karavane i računamo sa svima koji u Ljubljani i njezinoj okolici hrvatskim duhom dišu.

O Karavani u riječi i slici bit će mnogo više u našem Klasju.