Prekrasan svibanjski dan. Pitoma panorama maloga slovenskog mjestašca, lijepa crkvica pored koje stoji nekada lijepa zgrada župnoga doma, a već pola stoljeća ruševina – popucalih stakala, zapuštena kao i onoga kobnoga dana kada su u njoj izgorjele zatvorene hrvatske žrtve. Seljani je ne diraju, ni zub vremena je nije uništio. Kao da Bog i priroda svjedočanstvo ljudskoga zla sačuvati žele.
Sa svih strana dolaze hodočasnici. Prvo iz Škofje Loke, pa iz Ljubljane, a onda i iz Zagreba.
Među već poznatim licima i neka nova. Ove godine prvi puta stižu i članovi Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva iz Zagreba. Dobro nam došli, dragi naši Hrvati.
Sveta misa je poseban doživljaj. Nadahnuto bogoslužje i propovijed našega dragoga prijatelja dr. Alojza Snoja. Prekrasne hrvatske pjesme zbora “Hrvatska baština”, emotivan govor potpredsjednika Hrvatskoga društva Ante Pandže, govor gošće iz Zagreba i stihovi Katice Pavkić Špiranec posvećeni žrtvama u Hudoj jami i svim nesretnim mjestima po kojima su rasute kosti žrtava čiji najdraži za grobove njihove ne znaju. Poseban doživljaj kako Hrvati i Slovenci mole i pjevaju kao jedna duša, jedno srce ispunjeno tugom, poštovanjem i željom da ni jedan narod nikada ne rodi izrode koji će na braću svoju ruku dignuti.
Hvala članovima Hrvatskoga društva Ljubljana i Hrvatskoga društva “Komušina” iz Škofje Loke, hvala gospodinu Joži Kranjcu na toplim riječima i informacijama o grobištima, gospodinu Mihi Ješeu, gradonačelniku Škofje Loke, na vijencu, gospođi ministrici Romani Franulović Bušić i njezinom suprugu gospodinu Željku Bušiću na vijencu u ime Veleposlanstva RH u Ljubljani. Kao i uvijek tu su naši dragi vrijedni momci koji pomažu u logistici, nose zastave i uvijek su tamo gdje treba. Hvala Nikici Perkoviću, Zoranu Bulajiću, Lariju Lučiću i prijateljima iz “Komušine”. Spomenut ću još gospodina Želimira Kužatka, koji nam svojim uspomenama daruje “živu povijest”, a posebna čast mi je bila upoznati gospodina Vinka Ostojića, koji se sa svoje 94 godine došao pokloniti žrtvama. I sam je prošao Golgotu Križnoga puta i svega onoga što su borci za slobodnu Hrvatsku u nekom vremenu, ružnom i tužnom, progutati mogli.
Pozivam naše mlade da se na godinu u većem broju odazovu našem pozivu. Na satu “žive povijesti” shvatit će kolika je žrtva bila potrebna za sve ovo u čemu danas uživaju. Na kraju hvala našem potpredsjedniku Anti Pandži i njegovoj supruzi Draženki na odrađenom velikom dijelu posla oko organizacije i izvedbe svečanosti.
I svim sudionicima hvala i doviđenja na 18. komemoraciji iduće godine.
Katica Pavkić Špiranec
